Poticaj učenika na čitanje
Na prijedlog Društva profesora hrvatskoga jezika u Hrvatskom saboru 22. travnja 2021. godine proglašena je Godina Marka Marulića te obilježen 500-ti rođendan tiskanja Marulićeve „Judite“ (1521.- 2021.)
Naime, „Judita“ je prva knjiga napisana na hrvatskom jeziku, čakavskom narječju 22. travnja 1501. godine, stoga se Marko Marulić naziva „ocem hrvatske književnosti“. Ep je tiskan 1521. nakon dvadest godina. Lik Marka Marulića nalazi se na novčanici od 500 kuna, lik je prenesen s kipa Marka Marulića koji je izradio naš veliki kipar Ivan Meštrović te ga poklonio gradu Splitu 1925.g.
Učenici 7.a, b,c s voditeljicom projekta „Odgojimo čitatelja“ i prof. hrvatskog jezika Ladom Franić-Glamuzina obilježili su veliki književni rođendan „Judite“ te posjetili GK Dugave. U suradnji s knjižničarkom Majdom Bakić te u sklopu njenog projekta „Hrvatski autori za tinejdžere“ upustili se u avanturu čitanja.
Učenici su posudili lektire hrvatskih pisaca po svom izboru, neki su produžili upisninu, neki učenici su se upisali. Ne zaboravimo da je za učenike do 15 godine upis u Gradsku knjižnicu besplatan. U sklopu tih projekata poticanja čitanja ponuđeno im je pisanje recenzija pročitanih knjiga. Tako potaknuto čitanje te pisanje kritičkih osvrta jesu aktivnosti koje upotpunjuju i motiviraju učenike na dublji jezični angažaman na materinskom jeziku.
Živimo u vremenu koje je vizualno, virtualno i slušno, sve manje je poticaja na čitanje, obitelji sve manje vremena provode zajedno uz knjigu, no ni jedna druga aktivnosti na kompjuteru, mobitelu ili televizoru ne može zamijeniti čitanje. Čitanjem čovjek razvija mnoge intelektualne i emotivne sposobnosti. Uz redovito čitanje, barem 15 minuta dnevno, dijete izrasta u osobu koja razumije svijet, društvo i pojave koje ga okružuju, lakše savladava školsku i životnu građu.
Čitanjem potičemo čitalačku pismenost, bolje snalaženje u suvremenom svijetu: u virtualnom i živom okruženju. Knjige nas uče da se nosimo s problemima, da suosjećamo, da kritički razmišljamo, da vjerujemo u snove, da maštamo, da putujemo na mnoge predjele na koje možda nećemo nikada doći pa ih čitanjem možemo duboko doživjeti i proživjeti, obogatiti svoj unutarnji duhovni i intelektualni svijet. Stoga se čitanje ne može nadomjestiti nikakvim online aktivnostima, mobitelima ni kompjuterima. Škola i knjižnica su mjesta u kojima buduće generacije moraju brusiti svoje čitalačke vještine. Učiteljice i knjižničarke obavljaju bitan posao i važni su stupovi društva. Roditelji sve više rade, sve manje čitaju djeci, bake i djedovi sve manje sudjeluju u odgoju pa tako i čitanju svojoj unučadi, taj nedostatak se mora kompenzirati u knjižnici i školi jer će inače djeca, budući odrasli ljudi, hodati u tehnološki razvijenom svijetu s pismenošću kasnoga srednjeg vijeka. Taj jaz između tehnološkog i ljudskog treba stalno premošćivati i nadograđivati čitanjem i pisanjem te umjetničkim i znanstvenim spoznajama. Tako čuvamo naše potomke od neznanja i bijede, duhovne i materijalne.
Lada Franić-Glamuzina, prof.
