SVRHA ČITANJA
Upita učenik učitelja: “Pročitao sam mnogo knjiga, a većinu sam zaboravio, koja je svrha čitanja?”
Učitelj mu ne odgovori odmah, ali nakon nekoliko dana, dok su sjedili u blizini rijeke, učitelj reče da je žedan te zamoli učenika da mu donese vode u starom cjedilu što ga je podigao sa zemlje.
Učenik se zaprepastio jer zna da je to nemoguće, no nije proturječio svom učitelju. Uzeo je cjedilo počeo je obavljati ovaj apsurdni zadatak. Svaki put kad bi umočio cjedilo u rijeku, voda je iscurila prije nego je uspio doći do učitelja.
Pokušavao je i pokušavao, no koliko god se trudio, trčao – nije uspio.
Iscrpljen, sjedne do učitelja: “Ne mogu donijeti vodu, oprosti mi, Učitelju, to je nemoguće.”
„Da“, odgovori starac smiješeći se, „ nisi uspio, no pogledaj cjedilo, sad blista, čisto kao novo. Voda, koja je curila kroz njegove rupe, očistila ga je.”
„Isto je i kada čitaš knjige“ nastavio je stari učitelj, „ ti si kao cjedilo, a one pročitane knjige su riječna voda. Nije važno ako ne možeš zadržati u svom sjećanju svu ‘vodu’ koja je prošla kroz tebe jer će knjige svojim idejama, emocijama, znanjem, istinom koju pronađeš među stranicama, pročistiti tvoj um i duh te će te učiniti boljom i bogatijom osobom. To je svrha čitanja.”
ZVUČNE KNJIGE
Dragi učenici na ovom linku možete slušati više od 160 zvučnih knjiga.
E-lektire dostupne i besplatne
Na ovom linku možete naći lektire za osnovnu i srednju školu
Jezični savjeti prof. Marka Alerića – “Jezikomat” na YouTube kanalu rješavaju vaše jezične dvojbe.
Znanjem se voli materinski jezik!
https://m.youtube.com/channel/UC9fT9iixHwcuRTuPI01-M6A/videos
Dan državnosti Republike Hrvatske 30. svibnja
Obilježiti Dan državnosti uz pjesmu jest dostojanstveno, tiho, no ima u tome uzvišenosti…
Dan državnosti ili kako ga god nazivali, ne bismo obilježavali da nije bilo Njih, branitelja.
Samo Oni i pjesnici znaju tajnu trenutka koji govori da poslije izbora nema povratka, samo pjesnici i dobrovoljci znaju poginuti tako uzvišeno i uzaludno.
Tomica Bajsić je i pjesnik i branitelj.
Njegova antologijska pjesma KOŽA NA BUBNJU je uhvatila taj trenutak.
KOŽA NA BUBNJU
Dobio sam od Caritasa
staru kožnu pilotsku jaknu
“Royal Air Force,”
nekada smeđu,
sada gotovo crnu od motornog ulja
i drevnog taloga.
Ali pogriješili ste, dragi ljudi,
unutra na oznaci piše “Heroes,”
čak i da na kemijskom čišćenju
nisu rekli da jaknu treba
zbog dotrajalosti baciti,
ne bi je imao pravo nositi,
heroji nismo mi koji smo rat preživjeli,
rane zakrpali i stali opet pod zvjezdani svod.
Za nas još uvijek vrijede sumorni,
ali ljubljeni, zakoni gravitacije.
Heroji su oni javnosti nepoznati,
oni poginuli i oni navedeni kao nestali,
koji su svojim životima pomogli
da vlak uništenja
koji je krenuo na Hrvatsku
iskoči dobrano iz tračnica
već kod Vukovara.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se u cijelom svijetu svake godine 27.siječnja
„Kada bi se održala minuta šutnje za svaku žrtvu Holokausta, svijet bi bio nijem 11 i pol godina.“ (Zdenko Samardžija, hrvatski povjesničar)
Hrvatski sabor je 27. siječnja 2022. obilježio i odao počast žrtvama holokausta, naši učenici su na online nastavi odgledali film hrvatskoga redatelja Branka Ivande „Lea i Darija“ koji je snimljen 2010.g. prema knjizi Pavla Cindrića „Lea Deutsch“ (Profil, 2008.)
Sjetimo se Lee Deutsch, najmlađe glumice HNK-a
27. siječnja obilježavamo Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. To je međunarodni dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Ne ponovilo se nikad! Sjetimo se najmlađe glumice HNK-a Lee Deutsch.
Lea Deutsch, poznata i kao Dragica Dajč (Zagreb, 18.1.1927. – Auschwitz, 1943.), zagrebačka dječja glumica koja je ubijena za vrijeme Holokausta, najmlađa je glumica koja je stala na daske Hrvatskog narodnog kazališta. Lea je rođena 18. 1. 1927 u zagrebačkoj židovskoj obitelji Stjepana i Ivke Deutsch rođene Singer. Obitelj Deutsch živjela je u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici na broju 39. Prezime su im ponekad pisali Dajč. S četiri i pol godine naučila je čitati, a s pet i pisati. Lea je od malih nogu pohađala satove glume, plesa i klavira. Počela je glumiti u HNK-u s pet godina, te je ubrzo postala popularna dječja glumica. Profesionalnu karijeru započela je kao “čudo od djeteta” igrajući male uloge u profesionalnim predstavama. Kritičari su pisali hvalospjeve o Lei. Nazivali su je “čudom”, “velikom umjetnicom”, tražili od nje intervjue, fotografirali je i uzdizali u zvijezde.
Godine 1941. osnutkom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) doneseni su rasni zakoni. Lea je u jesen 1941. bila izbačena iz HNK, kao i ostali Židovi, a ubrzo i iz gimnazije. Lea i mlađi brat Saša s majkom su ostali u stanu, dok je Leina oca Stjepana sakrio ugledni liječnik s lažnom dijagnozom. Gestapo i ustaše su u noći s 2. na 3. 5. 1943. godine uhitili sve preostale Židove u Zagrebu, njih 1.700, a među njima i Leu zajedno s majkom i bratom. Deportirali su ih u Auschwitz u stočnom vagonu. Lea je umrla u vagonu, prije nego što je stigla u logor. Imala je 16 godina. Leina majka i brat ubijeni su u plinskoj komori odmah po dolasku, dok je otac kraj rata dočekao u bolnici u kojoj se skrivao. Stjepan Deutsch umro je 1959. u Zagrebu, pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju, a na nadgrobnoj ploči je i Leina slika. Mnogi ju nazivaju hrvatskom Annom Frank jer je i Lea, baš kao i Anna, stradala sa svega 16 godina, a ujedno je postala i simbol strašne tragedije koja je zahvatila židovski narod, kao i borbe protiv strogog nacističkog režima.
Slijedeći put dok šećete Gundulićevom ulicom u Zagreb zastanite pred brojem 39 i sjetite se Lee.
Pavao Cindrić: „Lea Deutsch : zagrebačka Anne Frank“, Zagreb: Profil, 2008. Biografija slavne mlade glumice koja je stradala u holokaustu.
U Zagrebu je 2010. snimljen igrani film i TV serija Lea i Darija – Dječje carstvo redatelja Branka Ivande.
Lea Deutsch (glumica Klara Naka) u sivom kaputiću i sa židovskim znakom sjedi na klupici i promatra zgradu tadašnjeg Narodnog kazališta u koje joj je zabranjen ulaz. Ova scena zaista se dogodila, a svjedočio joj je glumac Relja Bašić koji ju je ispričao redatelju Branku Ivandi.
Preuzeto s portala: 28/01/2020 napisao Zaro – školski listu kategoriji Učiteljski kutak
Tekst: Dragica P., knjižničarka s učenicima Čitateljskog kluba
Božićno darivanje Julijane Matanović u našoj školi
23. prosinca 2021. ispred naše škole došetala je naša slavna i omiljena profesorica i književnica Julijana Matanović kako bi nagradila učenice 8. razreda na sudjelovanju u aktivnosti obrade lektire i poticanja čitanja te podržala naše napore u odgajanju čitatelja.
Učenice su po uzoru na njezinu knjigu „Tko se boji lika još“ obradile lektiru Dinka Šimunovića „Alkar“.
Književnica se oduševila uracima naših osmašica te ih za Božić odlučila nagraditi svojom knjigom „Tko se boji lika još“ . Učenice su bila sretne i iznenađene. Ponosni smo na njih i njihovu ljubav prema čitanju i načinu na koji razumijevaju i najsloženija djela te ih temeljito i s puno truda analiziraju.
Knjigom „Tko se boji lika još“ nagrađene su učenice:
Nika Kramarić, Kaja Košutić, Roza Havrle, Anamarija Jelačić iz 8.c razreda.
S obzirom na epidemiološke mjere nismo bili u mogućnosti ugostiti našu slavnu gošću kako priliči u prostorima škole, ali nadamo se skorom susretu na proljeće kad budu ljepši vremenski i epidemiološki uvjeti.
Iznimno nas je razveselila i usrećila, a svoje knjige darovala je i ravnateljici K.Vidović, pedagoginjama M. Hodak i S. Horvat-Sinovčić, knjižničarki E. Tečić, svojoj bivšoj studentici R.Jureta i voditeljici lektirne aktivnosti L. Franić-Glamuzina.
Darovani naslovi za knjižnicu:
J. Matanović „Rođena na Božić“, „ Tko se boji lika još“ te Pavao Pavličić „ Dva duga dana“ i „Lađa od vode“.
Darovane knjige su izdane u Umjetničkoj organizaciji Lađa od vode, Zagreb što ju je pokrenula sama književnica sa svojim suprugom književnikom, profesorom i akademikom Pavlom Pavličećem.
Bio je to najljepši mogući završetak 1. polugodišta i divan početak božićnih blagdana.
Hvala književnici na odvojenom vremenu i nagradama, želimo joj mnogo zdravlja i uspjeha u privatnom i poslovnom životu. Radujemo se ponovnom susretu.
Voditeljica aktivnosti Lektira na daljinu: Lada Franić-Glamuzina, prof. hj
Godina čitanja – Godina Marka Marulića, „oca hrvatske književnosti“
Poticaj učenika na čitanje
Obilježavanje 500-tog rođendana „Judite“ 1521. – 2021. i posjet učenika Gradskoj knjižnici Dugave
Na prijedlog Društva profesora hrvatskoga jezika u Hrvatskom saboru 22. travnja 2021. godine proglašena je Godina Marka Marulića te obilježen 500-ti rođendan tiskanja Marulićeve „Judite“ (1521.- 2021.)
Naime, „Judita“ je prva knjiga napisana na hrvatskom jeziku, čakavskom narječju 22. travnja 1501. godine, stoga se Marko Marulić naziva „ocem hrvatske književnosti“. Ep je tiskan 1521. nakon dvadeset godina. Lik Marka Marulića nalazi se na novčanici od 500 kuna, lik je prenesen s kipa Marka Marulića koji je izradio naš veliki kipar Ivan Meštrović te ga poklonio gradu Splitu 1925.g.
Učenici su obilježili književni rođendan „Judite“ te posjetili GK Dugave. U suradnji s knjižničarkom Majdom Bakić te u sklopu njenog projekta „Hrvatski autori za tinejdžere“ upustili se u avanturu čitanja.
U sklopu Godine Marka Marulića naglasak je na čitanju hrvatskih pisaca. U sklopu projekata poticanja čitanja ponuđeno im je pisanje recenzija pročitanih knjiga. Tako potaknuto čitanje te pisanje recenzija i osvrta jesu aktivnosti koje upotpunjuju i motiviraju učenike na dublju jezičnu aktivnost na materinskom jeziku.
Čitanjem čovjek razvija mnoge intelektualne i emotivne sposobnosti. Uz redovito čitanje, barem 15 minuta dnevno, dijete izrasta u osobu koja razumije svijet, društvo i pojave koje ga okružuju, lakše savladava školsku i životnu građu.
Čitanjem doživljavamo, proživljavamo i bogatimo duhovni i intelektualni svijet. Stoga se čitanje ne može nadomjestiti nikakvim online aktivnostima, mobitelima ni kompjuterima. Škola i knjižnica su mjesta u kojima buduće generacije moraju brusiti svoje čitalačke vještine. Učiteljice i knjižničarke obavljaju bitan posao i važni su stupovi društva. Jaz između tehnološkog i ljudskog treba stalno premošćivati i nadograđivati čitanjem i pisanjem te umjetničkim i znanstvenim spoznajama. Tako čuvamo naše potomke od neznanja i bijede, duhovne i materijalne.
Lada Franić-Glamuzina, prof.
Luka Modrić – trnovit put do svjetske slave
Vicente Azpitarte, José Manuel Puertas „Luka Modrić – trnovit put do svjetske slave“
(prijevod sa španjolskoga Tea Andrić i dr.)
Naklada Nediljko Dominović, 2016, Zagreb
Recenziju biografije Luke Modrića napisao učenik Karlo Pervan, 8.b u sklopu aktivnosti na hrvatskom jeziku Odgojimo čitatelja – poticaj na čitanje, učenikov slobodan izbor i preporuka.
Ako sumnjaš u sebe pročitaj biografiju Luke Modrića
Biografiju o Luki Modriću napisali su Vincente Azpitarte i Jose Manuel Puertas 2016. godine. U knjizi autori pišu o Modrićevom teškom djetinjstvu zahvaćenim Domovinskim ratom i opisuju njegov nogometni život od samih početaka.
Trener koji je najviše pomogao Modriću da stasa bio je Tomislav Bašić uz kojeg je bio jako vezan, a koji je nažalost preminuo 2014. godine. Tomislav Bašić je puno pomogao njegovoj obitelji i njemu kao igraču. Lukin talent prepoznao je sportski direktor NK Zadra, Josip Bajlo. Prvi klub mu je bio NK Zadar. Nakon nekoliko godina igranja u Zadru, Zadar je postao premalen za igrača takvog kalibra, odlučio je otići na probu u splitski Hajduk. Nažalost, Modrić nije bio primljen u klub zbog „fizičkih nedostataka“. Smatrali su da ima „kratke noge“ zanemarivši njegov potencijal. Nakon toga vratio se u Zadar gdje je ostao do 2000. poslije toga je potpisao stipendijski ugovor s Dinamom, Hajdukovim najvećim rivalom. Teže se uklapao u novu sredinu bez obitelji. Dinamo ga je prvih godina slao na posudbe u druge klubove, ali najviše je zasjao na posudbi u Zrinjskom iz Mostara i Inter Zaprešiću. Luka je bio član reprezentacije Hrvatske u mlađim uzrastima. Nakon par sezona provedenih na posudbi bilo je vrijeme da Luka pokaže što može u jednom od najvećih klubova u Hrvatskoj, Dinamu. Luka u prvoj sezoni za Dinamo nije baš briljirao, ali kako je vrijeme prolazilo sve se više uklapao u momčad. Dinamo je sve bolje igrao u Hrvatskoj ligi, ali i u Europi. Jedan od najtežih poraza u karijeri bila mu je utakmica protiv Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine.
Hrvatska je u zadnjim minutama utakmice primila gol za izjednačenje i pucali su se jedanaesterci gdje je nažalost Turska bila bolja i prošla u polufinale.
Modrić je sve bolje igrao i potražnja drugih klubova za njim bila je velika. Luka je želio otići u Englesku ligu što se na kraju i ostvarilo. Otišao je u Tottenham 2008. godine i to je bio veliki korak za običnog dječaka iz Zadra. Modrić je igrao sve bolje, snašao se i u najtežoj ligi u Europi.
Za njega se zanimalo puno klubova poput Chelsea, Real Madrida i dr. Nakon 4 godine u Tottenhamu bez osvojenih trofeja Luka je odlučio da je vrijeme za novi izazov. Modrić je 2012. godine prešao u jedan od najvećih klubova na svijetu, Real Madrid. Tadašnji trener Jose Mourinho često je u izjavama hvalio Modrića još dok je bio u Tottenhamu. Nakon prelaska u Real Madrid trebalo mu je vremena da se prilagodi i dokaže treneru da je spreman za prvu momčad.
Luka je postajao sve bolji i dokazao da je spreman. Već u prvoj sezoni u Real Madridu osvojio je španjolski kup. U drugoj sezoni osvojio je Ligu prvaka i ponovo španjolski kup. Modrić je s godinama osigurao svoje mjesto u ekipi. Danas je još uvijek jedan od najvažnijih igrača Real Madrida i jedan od najboljih veznih igrača na svijetu iako ima 36 godina.
Knjiga o Luki je jako poučna jer je Luka Modrić odličan primjer pravoga čovjeka na terenu i izvan njega. Dječak koji je bio „premalen i premršav“ osvojio je nagradu za igrača godine 2019. odigrao 142 utakmice za reprezentaciju. Tražen od najjačih svjetskih klubova. Modrić nam pokazuje kako nikada ne treba odustati od svojih snova.
Iz ove knjige može se naučiti da volja, odricanje, trud i rad dovode do rezultata i uspjeha.
Ovu knjigu bih preporučio svima koji sumnjaju u sebe i misle da ne mogu postići uspjeh. Lako se čita i napisana je jednostavnim rječnikom, a onome tko voli nogomet i Luku Modrića bit će posebno zanimljiva.
Fotografija „Kapetan hrvatske reprezentacije“ – Igor Soban
Poticaj na čitanje – Odgojimo čitatelja
Slobodan izbor učenika
Novi dječji roman Pavla Pavličića
„Dva duga dana“
2021.
Izdavač: Lađa od vode, Umjetnička organizacija, Zagreb
„Dva duga dana“ je kriminalistički dječji roman gdje su glavni likovi slavni dječaci: Tut, Hrvoje i Braco iz popularnoga dječjeg lektirnog naslova
„Trojica u Trnju“
Napisao učenik Karlo Vlatković, 6.c nakon obrade prepričavanja s promjenom gledišta na nastavi hrvatskoga jezika; naučeno jezično gradivo primijenio je na pročitanom književnom djelu.
(Napomena: Ovo nije recenzija ni osvrt, nego vježba naučenoga prepričavanja na odabranom ulomku):
„Tut i novi gost“
Napokon je došao i taj dan. Roditelji su otišli na selo i dopustili mi da ostanem sam doma. Odnosno, ne baš sam. Pozvao sam prijatelje Hrvoja i Bracu na prespavanac. Tata je bio presretan, jer je Braco kao bio ozbiljan i odgovoran. No, ja ipak malo bolje poznajem Bracu, ali tati nikada nisam rekao za sve Bracine nepodopštine. S dečkima će vikend biti zanimljiviji a i roditelji me ne bi me ostavili samog. Dobro me poznaju i znam da misle da bih sigurno napravio nekakvu glupost.
U zoru me probudio zvuk tapkanja bosih nogu. Dolazio je sa balkona. Bio je još mrak pa nisam vidio tko je. Kada sam ugledao Hrvoja i Bracu, da još spavaju, sledio sam se. Ako nisu to oni, tko onda hoda po balkonu? Uhvatila me frka pa sam probudio i njih dvojicu. Naravno da mi nisu vjerovali jer sam često paničario za ništa. I onda je počela analiza: izmislio si, sanjao si, učinilo ti se… Braco me opet nazvao Bebac, a to mrzim. Već sam bio na rubu plača. I dan je već svanuo dok smo raspravljali o mojoj navodnoj bujnoj mašti. I onda su se opet začuli zvukovi. Hrvoje je ostao sjediti, a Braco je krenuo prema balkonu. U skoku sam ga zaustavio i dao mu cijev od usisavača za obranu. Krenuli smo na balkon. Ja naravno skriven iza Bracinih leđa. Srce mi je lupalo kao ludo. Dok smo se šuljali skupio sam hrabrost i želio pokazati da nisam kukavica. E nećete me više nazivati Bebac! Uletio sam na balkon i kad tamo: MAJMUN! Pravi pravcati majmun! Gledam ja njega, i gleda on mene. I nitko ne mrda. Kad sam došao k sebi vratio sam se u stan i rekao dečkima što sam vidio. Majmun je ušao za mnom i zagrlio me kao beba mamu. Bio sam oduševljen, ali sa malo straha, jer ipak traume od gusana koji me uštipnuo za bedro, pijetla koji mi je skočio na glavu i prasca koji me je srušio u blato, imam traume.
Ipak, taj topli zagrljaj malog dlakavca je uklonio sve moje strahove od životinja.
Sviđa mi se taj mali dlakavac.
Kreativna domoljubna radionica u spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje 18. 11. 2021.
Moja zemlja Hrvatska
Nijedna zvijezda joj ravna nije
Ona je prva riječ za koju sam čula.
Duboko je zaključana u mom srcu.
Bratska ljubav prema njoj me veže
Sa smijehom kroz nju idem, otvaraju mi se sve doline
Moje sunce nakon kiše, moj vjetar koji me njiše
Zbog nje samo dišem
Svakom ću čovjeku rado prić, s njim ću svuda ić.
Do groba s njom ću bit i nikad se od nje neću krit.
Klara Bobšić, 8.c
Zlato
Lijepi jeziče Hrvata
Na tvome pragu
Od zlata
Žubore riječi
Koje s majkom me vežu
U patnji i nadi ja s tobom živim
dok svuda zvuči
More, rijeke, kiša
A u meni glas tvoj diše te ja uzdignuto i ponosno
Činim narod tvoj
I polako kud god idem
Tvoje ljude, jezik
Učim
Lana Novoselac, 8.b
Slavimo knjige i književnost u Mjesecu knjige 2021.g.
Učenice osmih razreda aktivno su sudjelovale u akciji ‘Odgojimo čitatelja’ uz Godinu Marka Marulića “oca hrvatske književnosti”. Prva faza naše književnolikovne akcije je završena – postavljena je likovna jesenska instalacija i veliki plakat u čast 500 godišnjice prvog djela ispjevanog na hrvatskom jeziku – “Judite” Marka Marulića.
Njemu u čast a nama u slast mi čitamo i pišemo poeziju koju ćemo na lirskim radionicama ispjevati, a potom izložiti po zidovima škole.
Lepršat će pjesme i širit će radost stvaranja na materinskom jeziku.
Voditeljica:
Lada Franić-Glamuzina, prof. hrvatskog jezika
